Prilagodba na vrtić

Jun 17, 2014 | Novosti, Za roditelje

PRILAGODBA NA VRTIĆ (adaptacija)

 

 

Prvi polazak u vrtić predstavlja  veliku prekretnicu za dijete i roditelje, a utisci o prvim danima mogu trajnije odrediti povoljan ili nepovoljan odnos djeteta i roditelja prema cjelokupnom boravku u vrtiću.

Dijete je u najranijoj dobi vezano za odrasle osobe, osobito roditelje, te svako odvajanje od njih predstavlja promjenu na koju dijete najčešće reagira nesigurnošću i strahom.

Ublažiti i skratiti dužinu trajanja nesigurnosti i straha, te preduhitriti neke složenije reakcije mogu roditelji koji pripreme sebe i dijete za to prvo značajno odvajanje.

Važno je prepoznati djetetovu krizu, a mogući načini reagiranja su slijedeći:

  • Plač
  • Zlovolja, razdražljivost, ljutnja (vrištanje, udaranje, grizenje..)
  • Tuga, napetost, tjeskoba
  • Odbijanje kontakta s drugim osobama, pasivnost
  • Poremećaji apetita (slabo jede, odbija hranu, povraća..)
  • Poremećaji sna (ne može zaspati, kratko spava, nemirno spava..)
  • Tuži se na bolove u trbuhu, glavi..
  • Slabljenje otpornosti na bolesti

 

Ovakve reakcije najčešće se javljaju u prvim danima boravka djeteta u vrtiću, privremene su i ne moraju ostaviti trag. Kod neke djece, međutim, moguće je da prvi dani prođu u igri i veselju, a kroz 15 – ak dana se slika bitno promijeni. Tome najčešće nije uzrok neki neugodan doživljaj u jaslicama – vrtiću već samo zakašnjeli problemi u prilagodbi.

 

 

 

 

 

ŠTO JE ADAPTACIJA (prilagodba) I TIPOVI ADAPTACIJE

 

Adaptacija je vrijeme prilagođavanja, uspostavljanja novih socioemocionalnih veza djeteta prema odgajateljima, drugoj djeci i novoj sredini.

Ona se odnosi prvenstveno na dijete , ali prilagođava se i roditelj i odgajatelj.

Dijete se treba prilagoditi:

novom prostoru, velikom broju djece, možda drugačijoj hrani, dijeljenju igračaka, drugačijem WC –u, drugačijim krevetićima, odgajateljicama

 

Adaptacija može biti (tipovi):

Laka – traje 10 –15 dana – normalna reakcija na promjenu okoline.

češća kod djece koja imaju optimalne odgojne uvjete, koja imaju stabilne emocionalne veze s roditeljima

Srednja –do mjesec dana – češće kod djece jasličke dobi, odnosno do 18 mjeseci, ali može se javiti i u starijoj dobi

Teška – od 2 do 6 mjeseci, vrlo rijetko, dugotrajan i naporan poremećaj, često je kod takve djece prisutno nekoliko nepovoljnih faktora koji produžuju period adaptacije, kao: često poboljevanje, hospitalizacija, nepovoljni obiteljski uvjeti, neprimjereni odgojni utjecaji, nedostatan kontakt sa djecom i osobama izvan obitelji i dr.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ŠTO POMAŽE, OLAKŠAVA ADAPTACIJU

 

Važno je znati kako su to najčešće prolazne teškoće, koje vrlo brzo izostanu iz dječjeg ponašanja, bez obzira da li se ispoljavaju na fiziološkom planu – poremećaji hranjenja, sna ili kao promjene u ponašanju – plač, povučenost, agresivnost.

 

Važno je za njih imati puno razumijevanja, pružiti ljubav, i ne podržavati to ponašanje.

I roditelji prolaze kroz stresan period.

Dobra suradnja odgajatelja i roditelja je temelj koji doprinosi zdravom razvoju i napredovanju djeteta.

Važno je da roditelj upozna odgajatelja sa djetetovim navikama, reakcijama, a naročito upozoriti na zdravstvene ili druge razvojne i emocionalne poteškoće, kako bi ih na vrijeme uočili i pokušali smanjiti ili ukloniti.

Važno je znati:

– dobro je da boravak u vrtiću u početku bude kraći

– voditi ga redovito, bez obzira na njegovo opiranje

– nastojati da situacija u obitelji bude smirena i topla

– paziti na data obećanja o vremenu dolaska po dijete

– donijeti omiljeni predmet, igračku, dudu, dekicu  to povećava osjećaj sigurnosti

– roditelji trebaju paziti na svoju zabrinutost, nervoznost, to djece jako dobro    osjećaju

– kod kuće zadovoljiti potrebu za pripadnošću, što više igre , šetnje…

– u ovom periodu ne inzistirati na usvajanju novih navika

– ne prijetiti vrtićem

– ne zadržavati se previše u grupi prilikom dovođenja djeteta

– ne dovoditi bolesno dijete u vrtić, to podržava krug bolesti

– opet podvlačim dobro surađivati u interesu zdravlja i sreće naše djece

 

 

KAKO DJELOVATI

PRIJE POLASKA DJETETA U VRTIĆ

 

  • Dovesti dijete u obilazak vrtićkog prostora npr. igrališta
  • Osamostaliti dijete primjereno njegovom uzrastu i sposobnostima tj. poticati dijete da sve što može obavi samo
  • Pričati djetetu (a starije dijete poticati da samo pretpostavlja) što se sve u vrtiću radi, kako se igra, zabavlja i druži te kakve sve predmete i igračke može koristiti u igri
  • Zajedno s djetetom, ako je starije, pripremiti papučice, pidžamu i rezervnu garderobu koju će ponijeti u vrtić.

 

PRI ULASKU DJETETA U VRTIĆ

  • Osigurati postupan dolazak i kraći boravak djeteta u vrtiću prvih dana
  • Boraviti tijekom prvog tjedna s djetetom u grupi
  • Skratiti rastanak s djetetom (srdačno i kratko) ali izbjeći žurbu i nervozu
  • Poželjno je da dijete ponese omiljenu igračku ili predmet za koji je vezano, koji ga smiruje kad je tužno i pospano (gaza, jastučnica, medo). To je djetetova veza sa obitelji i ublažava mu osjećaj samoće i nesigurnosti
  • Po povratku djeteta kući, aktivno se družiti s djetetom i tražiti da prepriča (proradi) što je sve doživjelo i kako se osjećalo u vrtiću (komentare popratiti veseljem i optimizmom).

Tijekom prilagodbe, neka su djeca sklonija reakcijama na fiziološkom planu (odbijanje  hrane, odbijanje spavanja, često poboljevanje), a druga reakcijama u ponašanju (plač, agresivnost, povučenost…).

Kod neke djece moguća je i regresija, tj. oni oblici ponašanja koji su karakteristični za raniju, već savladanu fazu razvoja (npr. Ponovo mokri u krevet, siše prst, traži dudu…)

   Sva su ova ponašanja NORMALNA u fazi adaptacije!

 

KAKO SE DIJETE OSJEĆA KADA PRVI PUTA DOLAZI U VRTIĆ?

• dijete se osjeća samo, izgubljeno i bespomoćno

• na rastanku se grčevito drži za majku ili oca

• odgajatelj prema njemu pruža ruke i pri tome govori nešto što dijete ne razumije i stoga još burnije reagira

 

To su tipične reakcije za strah od odvajanja i strah od nepoznatih osoba, koji se kod djeteta javlja s oko 8 mjeseci starosti, a vrhunac doseže u drugoj godini života. Te su reakcije normalne, kod neke se djece javljaju odmah na početku, a kod neke nakon 2-3 dana, ili čak nakon tjedan dana boravka u vrtiću, kada dijete shvati da će vrtić postati njegova svakodnevnica.

•   Te reakcije će trajati sve dok dijete i njegov odgajatelj ne uspostave socio-emocionalnu vezu i razumijevanje.

•   Taj period uspostavljanja uspostavljanja socio-emocionalne veze i komunikacije nazivamo adaptacijski period. To je vrijeme u kojem se dijete, odgajatelj, ali i roditelj prilagođavaju novonastaloj situaciji.

 

 

KOLIKO ĆE TRAJATI PERIOD ADAPTACIJE I KAKO ĆE SE DIJETE PONAŠATI OVISI O:

 

•   starosti djece (lakše se prilagođavaju starija djeca)

•   prethodnim kontaktima s većim brojem djece i odraslih

•   karakteristikama ličnosti djeteta

•   da li je i na koji način dijete pripremano za polazak u  vrtić

•   o redovitosti dolaženja u vrtić tijekom perioda adaptacije (izostanci produžuju vrijeme prilagodbe

 

 

 

 

 

PRIMARNI ZADATAK PROCESA PRILAGODBE JE…

Uspostavljanje pozitivne komunikacije i prisne socio-emocionalne veze djeteta i odgojitelja.

Socijalno prilagođeno ponašanje – dijete se lako odvaja od roditelja, prilazi djeci, igra se, komunicira, ne vezuje se previše za odgajatelja – tipično za stariju djecu s više iskustva.

Socijalno neprilagođeno ponašanje – djeca koja nemaju iskustva u druženju s vršnjacima, vezivanje za neku osobu u vrtiću i traženje zaštite, egocentričnost, sebičnost, odbija prilagođavanje ritmu života u vrtiću, plač, povučenost, agresivno ponašanje, poremećaj govora, regresija (javljanje nižih oblika ponašanja koji su karakteristični za mlađu dob, npr. dijete koje je naučilo raditi prve korake opet počinje puzati).

Potrebno je naglasiti da adaptacija nije gotova kada dijete prestane plakati, već kada počne spontano izražavati svoje misli, osjećaje i sposobnosti – kada postane socijalno kompetentno.

 

 

I uvijek imajte na umu da vrtić treba biti lijepo mjesto puno igre i zabave, te da će sve teškoće prilagodbe proći. Jedino je važno zadržati pozitivan stav prema vrtiću, ali i prema samom sebi. Jer nijedan roditelj nije loš roditelj ako upisuje dijete u vrtić. To što ostavljate svoje dijete u vrtiću da razvije nova znanja i vještine shvatite kao izazov, a ne kao kaznu.

 

DIJETE JE DAR KOJI RODITELJI, KAO NAJVEĆE BLAGO, POVJERAVAJU ODGOJITELJIM. ŽELJA NAM JE IZGRADITI UZAJAMNO POVJERENJE I PARTNERSKI ODNOS, BUDUĆI DA SE TO PRENOSI I NA DIJETE, OLAKŠAVAJUĆI MU PREVLADAVANJE PRVIH TEŠKOĆA U PRIVIKAVANJU NA NOVU SREDINU.

 

 

PEDAGOGICA:

JELENA ŠORE, prof.